Onaj bistri dečak iz Donje morače,
što je prodavao zukve petrovače,
da se domogne knjige i obuće,
i u pustinju pobegne od kuće.
I u vreme jagme za značke i prnje,
svoje golo telo obuče u trnje
i kupi čivija po najskupljoj ceni,
da Hrista na krstu bar malo odmeni.
Ali, čim se krsnim znakom znamenovo,
nema toga koga nije kamenovo,
i to kamenje posta mu imanje,
svaki kamen njemu, jedan Hristu manje.
I sad, one ruke, od zukava grube,
gologlavi starci prilaze da ljube.
I na okrst Hristove cele visine,
sem izvan neba crne zemlje one,
nigde ne dodje da zvona ne zvone!
Matija Bećković
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.